Razarajući učinak soli na kamen

Oštećenje soli na kamenu drugi je čimbenik nakon vode. Njegova razorna moć na kamen koncentrirana je u: stresu uzrokovanom vremenskim utjecajima kristalizacije, tlaku kristalizacije, tlaku hidratacije, apsorpciji i ekspanziji vlage i ekspanziji temperature. Zbog uloge soli, kamen postaje rastresit i čini glavni uzročnik kamena. Postojanje soli: jedna je kristalna sol vezana za sam kamen, a druga je sol nastala kombinacijom stečenih kamenih komponenata i kiselih plinova u zraku.

Pri gradnji kamena, sol u cementu, vapnu, tlu, hrani, morskoj vodi, industrijskoj proizvodnji itd., A neka sredstva za čišćenje ući će u kamen kroz mikropore i pukotine kamena. Nakon što sol tvori kristale u kamenu, nastaje veliki pritisak, odnosno tlak kristalizacije. Što je veći pritisak kristalizacije, to je veća razorna snaga kamena. Neke se soli također pretvaraju u rekristalizirane hidrate pod određenim uvjetima, koji tada zauzimaju veći volumen i stvaraju dodatni tlak, naime hidracijski tlak.

Molekularna formula gipsa ima velike molekule vode. Kako se temperatura mijenja, tako se mijenja i tlak, a mijenja se i ponovljeni stres. Konačno, lokalni se kamen pretvara u praškasti, slomljeni nitrat i ljuske.

Oštećenje soli na kamenu često je uzrokovano opetovanim otapanjem, oborinama i oborinama na površini kamena uz pomoć vlage i vjetra, a na kraju je kamen slomljen.